GI – glavni semafor zdrave prehrane


GI – glavni semafor zdrave prehrane

Glikemijski indeks: glavni semafor zdrave prehrane

Ravnoteža glukoze u krvi imperativ je u svakoj prehrambenoj terapiji bolesti (dijetoterapiji), u sportskoj prehrani, izuzmemo li neka iznimna fiziološka stanja ili strategije prehrane u sportu. Neovisno želite li smršaviti, spriječiti razvoj ili daljnje komplikacije dijabetesa, težite li uravnoteženju hormonalnog statusa, ili pak samo želite ukloniti umor, osjećati se bolje te biti puni energije, upravo uravnoteženje glukoze u krvi predstavlja imperativ u prehrambenom pristupu.

Glikemija je stručan termin koji označava koncentraciju glukoze u krvi, dok normoglikemija podrazumijeva glikemias-indexnormalne koncentracije glukoze u krvi. Hiperglikemija je stručan termin za visoku koncentraciju krvi, i ukoliko ona ne bude stabilizirana djelovanjem hormona inzulina, može biti za život ugrožavajuća. Povišenje koncentracije glukoze u krvi u određenoj jedinici vremena, za posljedicu ima i reakciju hormona inzulina čiji je zadatak upravo prevesti glukozu u stanicu, ili pokrenuti reakcije njezinog uskladištenja složenim kaskadama hormonalnih reakcija. Ukoliko je skok glukoze nagao, takvo će biti i „lučenje“ inzulina, s konačnim nepovoljnim djelovanjem na cjelokupan metabolizam.

Kontrolu ravnoteže glukoze u krvi upravo postižemo odabirom namirnica te ciljanom strategijom prehrane i tjelesne (te mentalne) aktivnosti.

Obzirom na spomenuti termin „glikemije“, izveden je i termin „glikemijski indeks“.

Što je glikemijski indeks?

Glikemijski indeks je zapravo mjera potencijalnog učinka hrane ugljikohidratnog sadržaja na promjenu koncentracije glukoze u krvi.

Zbog čega je uopće bitan glikemijski indeks?

Inicijalna ideja kontrole glikemije nastala je prvenstveno zbog želje za pomoći velikom broju oboljelih od dijabetesa te poremećaja metabolizma glukoze. No, kako su se spoznaje mijenjale, a pojavnost metaboličkih kroničnih bolesti također povećavala (debljina-metabolički sindrom, kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, bolesti žučnog mjehura), ali i raka, dokazane su poveznice između unosa namirnica s visokim glikemijskim indeksom i pojavnosti ovih i mnogih drugih bolesti.

Nekada su se programi i protokoli prehrane s ciljem poboljšanja razine glukoze u krvi poput dijabetesabread-587597_1920-850_0 oblikovali isključivo kroz kontrolu količine unosa ugljikohidratnih namirnica. Tako se smatralo da složene ugljikohidratne namirnice poput onih škrobastih sporije otpuštaju glukozu u krvi, dok oni jednostavniji poput fruktoze ili glukoze to čine brže.

No, hrana je mnogo više osim količine, jednostavnih ili složenih struktura, ili pak mnogo više od kilokalorije. Od mnogo je veće važnosti biokemijski nutritivan sadržaj pojedine namirnice, način pripreme namirnice, te prisutnosti ostalih nutrijenata u samom obroku.

Stoga i različiti učinak različitih namirnica na razinu glukoze u krvi, koje potom za rezultat imaju i različiti glikemijski odaziv odnosno glikemijski indeks.

Namirnice su prema glikemijskom indeksu raspoređene prema istoj količini koja rezultira s različitim indeksom glikemije. Stoga ih prema glikemijskom indeksu kategoriziramo kao one niskog, srednjeg i visokog glikemijskog indeksa (GI).

  • niski glikemijski indeks iskazan je mjerom od 0-55,

  • srednji glikemijski indeks označava dijapazon od 56-69, dok su

  • namirnice s visokim glikemijskim indeksom one koje postižu vrijednost iznad 70 jedinica glikemijskog indeksa.

Prehrambenim unosom namirnica različitih glikemijskih indeksa utječemo i na metabolički učinak te na moguće posljedice na naše zdravlje.

Glukoza (grožđani šećer) ima stopostotnu vrijednost glikemijskog indeksa (100), izrazitije djelovanje na glikemiju ima samo još maltodekstrin (105).

No, uz takav pojednostavljen prikaz „svijeta“ ugljikohidrata postoje i neke „kvake“. Idealan primjer je fruktoza. Fruktoza kao jednostavni ugljikohidrat šećer/monosaharid nema visoki glikemijski indeks (svega 23), no svejedno izaziva metaboličke smetnje i značajne zdravstvene probleme, ukoliko je osoba konzumira u koncentriranom obliku kroz dulje vremensko razdoblje. Neke od glavnih posljedica mogu biti povišene koncentracije triglicerida.

Osim što je važan tip namirnica koje sadrže ugljikohidrate, važna je i količina jediničnog serviranja namirnica koje sadrže ugljikohidrate. Stoga, uz koncept glikemijskog indeksa („kvaliteta“ ugljikohidrata) postoji i mjera glikemijskog loada, koja uzima u obzir i količinu namirnice.

Iako je glikemijski load pouzdanija mjera, svejedno uzimamo li u obzir glikemijski indeks ili load, na dobrom smo putu regulacije i optimizacije prehrane. Uistinu, otkriće glikemijskog indeksa prof.dr. Davida Jenkinsa i njegovog tima jedno je od najvećih otkrića u povijesti znanosti o prehrani (nutricionizmu).

 

 

Nenad Bratković
magistar nutricionizma
sveučilični magistar fitofarmacije i dijetoterapije
 

NutriKlinika nutricionističko savjetovalište
– dijetoterapija i sportska prehrana –
www.nutriklinika.com
NutriConsult d.o.o. konzalting
www.nenadbratkovic.com